Božićni Zagreb

Dosta ljudi koje znam spominju kako nikad ne bi otišli iz Zagreba jer Zagreb ima sve, a onda kad ih pitaš se ne mogu sjetiti kad su zadnji put posjetili kazalište, kino, nekakvu izložbu, bili u centru grada osim na posao ili u prolazu do posla.
Mi smo, na žalost isto u tom nekakvom prosjeku obitelji koje što iz lijenosti, a što iz nedostataka novca ne koristimo gotovo ništa od prednosti života u velikom gradu.
Na nagovor prijatelja, koji svake godine sa svojom djecom idu, ove godine smo se i mi pridružili u predblaganskom obilasku grada.
Za početak smo se "promuvali" po trgu dok smo čekali vrijeme polaska Božićnog tramvaja. Slikali se pored okićenog Manduševca:

Na moje iznenađenje klinci su uživali u tramvaju, bez obzira što su možda mrvicu prestari za takve predstave, ali izgleda da nekad nije toliko bitna kvaliteta sadržaja, koliko cjelokupna atmosfera. Nakon tramvaja smo išli u šator na kobase, prošetali gradom i otišli pogledati žive jaslice ispred Katedrale.
Evo naša "dva kralja" s tri kralja:

Najveća gužva za fotkanje je bila kod magarca:

Stvarno je istina da su najveće bogatstvo prijatelji od kojih smo ove godine dobili prekrasan poklon koji nam se ne može potrošiti ni razbiti: lijepu uspomenu. Da nije njih vjerojatno bi taj petak proveli doma u čišćenju, gledanju televizije, igranju na kompu jer smo zaboravili kako šetnja gradom može biti dobra zabava.

Sretan Božić svima koji slave + recept za voćni vrijenac

Vrijeme maničnog predblagdanskog čišćenja je iza nas. Čeka me danas još jedan obiteljski ručak kod mene doma s mojim bratom i njegovom obitelji i vraćamo se u kolotečinu.
Na božićnm ručku smo bili kod svekrve, ali da ne prođe blagdan za mene samo u uživanju ja sam pekla kolače.
Radila sam orehnjaču po receptu s coolinarike, a kako sam duplala smjesu, količinu margarina sam krivo preračunala i dodala ga puuuuuuno previše, pa sam morala dodati još brašna. Za divno čudo orehnjača je ispala ogromna i prefina. Ocjena svekrve "Prava starinska, tako su se nekad orehnjače radile, a ne malecke kao ove danas." Sva sam si važna jer dizana tijesta zadnjih desetak godina rijetko radim.
Drugi kolač, koji me oduševio kad sam ga prvi put probala je Voćni vijenac. Recept sam dobila od mame jednog kolege s posla koji ga je donio da nas počasti prije nego je išao na operaciju noge i naravno da smo ga užicale da traži mamu recept.
Uglavnom ovog Božića je kalup za kuglofe koji sam prije dvadesetak godina kupila prvi put došao na red za uputrebu.
Evo recepta:

VOĆNI VIJENAC

15 maslaca ili margarina

12 dag šećera u prahu

1 vanili šećer

3 žlice ruma

3 jaja

20 dag brašna

1 prašak za peciveo

15 dag kandiranog, narezanog voća

5 dag čokolade

5 dag grožđica

naribana korica od limuna i naranče

Pjenasto izmikasti maslac i šećer.

Dodati vanili šećer, naribanu koricu od limuna i naranče.

Postepeno umiješati jaja i brašno sa praškom za pecivo i rumom. Zatim dodati kandirano voće, krupno isjeckanu čokoladu i grožđice.

Pecite u modlu namaščenom i brašnom posutom oko 1 sat na 150 stupnjeva C.
Dobar tek

oooooooooooodmor

         Odlazim na godišnji odmor. Odnosno, točnije rečeno ostajem doma za svoj godišnji odmor. Ne moram ove godine više dolaziti na posao. (Osim ako se nešto jako nepredviđeno ne dogodi.)
         Isplanirah svašta. Od generalnog predbožičnog čišćenja, preko "konačno ću si nešto sašiti" pa do kvalitetno provedenog vremena sa svojim dečkima.
         Već sada brojim koliko se od toga neće ostvariti.
         Dobro.
         Niti ne mora.
         Obećajem si da ću pokušati svaki dan odraditi bez grižnje savjesti što nisam stigla napraviti nešto za što treba bar desetoro ljudi. I da ću se odmoriti i u novu godinu krenuti pozitivno.

Nismo baš tako jedinstveni kako volimo misliti da jesmo

Mislim stvarno. 

 Od riječi do riječi ja. 

Jedina razlika što je pisano na engleskom, a ne na hrvatskom jeziku.

Mislim da ću si i ja isprintati

"AKO NE SADA, KADA"

i

"MANJE INSPIRACIJE,

VIŠE KREACIJE"

Mada bih, vjerojatno, trebala naručiti tapete za cijeli stan i sobu na poslu s ta dva citata.

Fotografije

U zadnje vrijeme dosta "šećem" po raznim blogovima. I ostala sam zapanjena kako blogovi na razne teme: kuharstvo, šivanje, razni ručni radovi imaju prekrasne fotografije. Kao da su ih radili profesionalnci.
Hooooooooooću i ja lijepe fotke!!!!
Prvo što sam skužila da ne smijem stavljati fotke kojima sam promijenila veličinu za forum. Takve fotke su mi mutne. A zza vizualni dojam? Upisati tečaj fotografije za koji nemam love? Angažirati profesionalca za kojeg nemam love?
Hoćću i ja lijeeeeeeeeeeeeeeeepe fotke!!!!!!!!!!!!!!!

Kreativnost

I nije baš tako jednostavna kako izgleda po raznim blogovima koje u zadnje vrijeme intenzivno pratim. 

Potaknuta postom jedne mame s foruma kojeg redovno pratim odlučila sam s djecom (i još ponešto sama) napraviti čestitke. Skupila sam nešto pribora i materijala za izradu kod kuće, a nešto dokupila i s mlađim sinom se bacila na posao. 

Evo prvih radova, s kojima baš i nisam prezadovoljna:

Šivanje torbica

Prekapajući po raznim internetskim stranicama naišla sam na izradu torbica od starih traperica. Napravila sam ih nekoliko od kojih je moja šogorica udomila jednu.

Nešto kasnije u razgovoru s kolegicom čiji je sin išao na maturalac sam dobila od nje dobila narudžbu za malu torbicu za dokumente i novce koja se nosi ispod majice. Tada sam napravila tri od koje je ona uzela jednu.

          Torbice poslikah i link na fotke stavih u potpis na forumu koji posjećujem te zaboravih na njih.

Ponosno objavljujem da sam udomila još jednu i pokazujem fotke uradaka i ovdje:

Na kraju ispada da i nije baš skroz istina da se ne stignem uopće baviti nikakvim kreativnim radovima koliko se žalim.