Advent

          Ovaj vikend je prošao u tradicionalnim radovima za zadnji vikend 11. mjeseca - kolinju. Prvi put otkako smo u braku, suprug i ja smo se upustili u tako nešto i u kompi s kumovima i bratom od kuma odradili kolinje.
          Super sam zadovoljna kako smo to odradili (više suprug nego ja), a i lijepo je vidjeti škrinju punu meseka.
          Dok sam čekala da se ekipa vrati sa sela s mesom za obradu bila sam i ja vrijedna. Nisam planirala ove godine ni izradu ni kupovinu novog adventskog vijenca, ali ponukana radovima  žena s foruma kojeg posjećujem, nisam mogla odoliti da i ja napravim jedan kojim se mogu pohvaliti.

        

                                                    

          Od kreativnih aktivnosti još uvijek se bavim samo pregledavanjem hrpetine stranica po internetu i kuham. Kad ne kuha suprug.
          I moram ga pohvaliti. Prošli tjedan smo "bili brzi" kao posljedica crijevne viroze, a on je kuhao i izmišljao fina jela po uputama iz Zarazne kako se trebaju hraniti djeca s proljevom i povraćanjem. Tko kaže da dijetna hrana ne može biti i ukusna. Samo onaj koji nije imao sreću da mu kuha naš pater familijas.
           Ja znam isto ukusno skuhati, ali moje nikako ne spada u kategoriju dijetne hrane.
           Dobila sam dunje od šefa, a kako nisam baš bila naj s voljom i energijom evo brzog i jednostavnog načina da ih se potroši prije nego propadnu:
           Smjesa kao za palačinke sa dodatkom dosta šećera i cimeta, u to naribano nekoliko oguljenih dunja

            Kako, kao svaka prava žena, ne mogu ući ni u jedan dućan da kupim samo jednu stvar, tako sam kupujući zadaćnicu za svog sina "ubola" knjižicu "Objed za pola sata". Interesantni recepti, neki već i korišteni, ali vrlo korisno i za ideje. Naravno da sam morala, da bih opravdala kupovinu, isprobati jedan:

Ovo je musaka od ribanog krumpira. Jedina zamjerka mog najdražeg je što sam koristila mljeveno pileće meso, koje kod njega ni u kojoj kombinaciji ne prolazi umjesto mješanog ili svinjskog.

Milijun komadića (James Frey)

          "  Sam sam. Sam ovdje i sam na svijetu. Sam u srcu i sam u mislima. Sam posvuda, uvijek, otkad se sjećam. Sam u svojoj obitelji, sam sa svojim prijateljima, sam u Sobi punoj Ljudi. sam kad se budim, sam kroz svaki odrvratni dan, sam kad ću se konačno suočiti s mrakom. Sam sam u svojoj stravi. Sam u svojoj stravi.
          Ne želim biti sam. Nikad nisam želio biti sam. Jebeno to mrzim. Mrzim što nemam s kim razgovarati, mrzim štonemam koga nazvati, mrzim što nemam nikoga da me drži za ruku, da me zagrli, da mi kaže da će sve biti u redu. Mrzim što nemam s kim podijeliti svoje nade i snove, mrzim štoviše nemam nade ni snove, mrzim što nemam nikog da mi kaže da izdržim, da ću ih opet naći. Mrzim što kad vrištim, a vrištim iz petnih žila, vrištim u prazninu. Mrzim što nema nikog tko bi čuo da vrištim i što nema nikog da me nauči kako prestati vrištati. ........   Mrzim što ću umrijeti sam. Umrijet ću sam u svojoj stravi.
          .................
          Ako postoji išta što tražim, to je to. Mir. Ako postoji Bog ili nešto Više, za mene je to. Ako postoji nešto što će me održati na životu to je mir. Nema ljutnje nema gnjeva nema Bijesa. Nema želje nema potrebe nema žudnja. Nema mržnje nema srama nema žaljenja. Nema tuge nema žalosti nema depresije. Nema straha. Nimalo straha. Netko tko živi bez strana ne može biti slomljen. Onaj tko živi u strahu slomljen je prije nego je počeo živjeti. "


         Čitam ovu knjigu dugo. Već mjesecima uzimam, čitam, prestajem, nastavljam....
         To nije meni blisko. Nisam ovisnik o drogi, alkololu.
         A onda pronađem osjećaje koji su mi itekako poznati. Doduše povremeno i ne u tom intenzitetu, ali ih prepoznajem u sebi.
         Pitam se.....