Namaz od medvjeđeg luka ili srijemuša

Do prošle godine nisam uopće znala za tu biljku, a kamoli da je jestiva.
Na poslu mi nikako nije stizao jedan faks u cijelosti pa sam zamolila kolegicu da mi pošalje bilo što da provjerim da li je problem u mom faksu ili kod pošiljatelja nešto ne valja. Dobila sam neke recepte za medvjeđi luk na što sam komentirala "Što bih ja s tim. Ja nemam pojma što je medvjeđi luk, a da i znam gdje bih ga nabavila." Na to sam dobila totalno neočekivano odgovor od kolege "Pa to ti raste kod mene na brijegu, ja ću ti donijeti! Mi ga beremo dok god ga ima."
O ljekovitim svojstvima ove biljke neću ovdje pisati jer ima dosta stranica na internetu gdje o tome piše i kako ju pripremiti za lijek.
Od tog istog kolege sam dobila i ovaj recept i s obzirom da mi je donio puno medvjeđeg luka, a ostalo sam imala kod kuće, odlučila sam isprobati.

Uz domaći kruh koji peče moj suprug i kobase koje mi je poslala svekrva, slastan obrok.

NAMAZ OD MEDVJEĐEG LUKA

1 šaka oraha 

"pušlek" medvjeđeg luka

sol

maslinovo ulje

Sve zajedno smiksati sa štapnim mikserom ili u električnoj sjeckalici. Ako radite veću količinu može i u multipraktiku. Ulja dodavati da se dobije kremasta masa. Ja nisam mjerila količinu nego sam dodavala malo po malo dok nisam dobila željenu gustoću.

Gostoprimstvo

         Na blogu http://jurnebes.blogspot.com/ koji pratim, ne samo zbog recepata, već i krasnih tekstova, u postu  chilli-from-hell  piše:

"Ja bih ovdje, za goste koji tako rijetko dođu, kuhala čitav dan ( ma kakav dan, ubila bih se od posla već dva dana ranije ), te kolači, te razne kerefeke, a žena je lijepo servirala ono što joj je omogučilo da provede s nama svaki trenutak kako bi smo NY, grad koji živi 24 sata, upoznali van okvira standardnog turističkog razgledavanja. I zahvalni smo joj zbog toga."

        Te rečenice su otvorile razmišljanja o frustracijama kroz koje suprug i ja prolazimo svaki put kad primamo goste, idemo nekome, nešto se treba proslaviti ili obilježiti jer se suprotstavljamo raznim "mora se..." i "red je...." upućenima od strane što familije, prijatelja i kumova, a što od nekih ljudi s kojima prolazimo kroz zajedničke situacije.
        Mora se za prvu pričest djetetu, bez obzira što nas katolička vjera pokušava odgojiti u duhu materijalne skromnosti, napraviti fešta za bar trideset ljudi. Mora se, kad ideš u goste donjeti boca pića, nekakvi slatkiši, kava, cvijeće. U našoj obitelji za sve blagdane, proslave mora biti odojka. Možeš pripremiti najbolje delicije na svijetu, ali ako nije bio odojak proslava je propala.
        Naravno, i ovo citirano od jurnebes se također podrazumijeva. Tako smo mi prilike kad smo pozvali goste da zajedno proslavimo i obilježimo određene događaje u našim životima, proveli što u kuhinji, a što dvoreći goste jer si nismo mogli priuštiti proslavu u restoranu. U dnevnu sobu se zguralo 30-tak ljudi jer je red da se zove....... I, naravno, nitko od uže obitelji se nije ponudio, kao što je običaj, koliko ja znam, kad se nešto doma slavi, da odradi umjesto nas ili bar s nama taj dio posluživanja.
         Kad smo konačno odradili "mora se..." i "red je..." i mogli malo sjesti s gostima, gosti su se počeli opraštati jer je red da sitna djeca idu na vrijeme na spavanje......
        Interesantno koliko se držimo ili nas neke osobe do kojih nam je stalo pokušavaju "nagovoriti" da se držimo običaja koji su nelogični, neprilagođeni današnjem životu i/ili van naših financijskih mogućnosti. Pojam proslave u našim krajevima je očito, nahraniti i napojiti osobe koje su nam bliske ili "je red" da nam budu bliske, a ne duhovno i emotivno zajedništvo u obilježavanju važnih događaja u našim životima.
       Vidi li se iz posta da mi se uskoro približava jedan takav događaj u obitelji pa je pohvala jednoj domaćici otvorila cijelu jednu sasvim drugačiju priču?

Crikvenica

Vodili smo starijeg sina prošli tjedan u Crikvenicu na talasoterapije zbog njegove alergijske astme.

Ja sam bila uznemirena zbog male klaustofobične sobe, na što je sinko odmahnuo i nonšalantno prokomentirao "Pa, nije strašno".

Odlazak na liječenje smo pretvorili u izlet za cijelu obitelj s obzirom da nam financije baš i ne dozvoljavaju takve gušte, a ovo je ipak bilo pod "moraš" pa smo iskoristili priliku uživati u šetnji i fotkanju po Crikvenici.

U subotu smo se uputili u posjetu jer nam je tri tjedna komunikacije samo telefonom nam je bilo predugo. S nama su na ovaj "izlet" krenule baka i tetka. Bio nam je prekrasan proljetni dan i nauživali smo se sunca i šetnje uz more.

Dobri i loši muževi

Loši muževi imaju vrlinu da mogu biti gori, a ipak nisu. Dobri muževi imaju manu da mogu biti bolji, ali ne žele.
Moj muž svakako spada u drugu skupinu i nažalost ja ga prečesto gledam kroz prizmu toga da bi mogao biti još bolji. Zaboravljam da ni ja nisam savršena, pa zašto onda stalno očekujem da on bude.
Ovaj post je jedna sitnica da se podsjetim na njegove dobre strane i da na trenutak sama sebi skrenem pažnju da ne treba sve ono što je dobro smatrati da je to normalno i zbog toga na to ne obraćati pažnju.
Evo, sad ću ga pred sobom i pred vama koji čitate ovaj blog malo i hvaliti:
Moj muž peče jaaaaaaaaaaaaako fini kruh i evo dokaza:

nisam uspjela cijeli kruh slikati jer je odmah pola pojedeno.

I peče krafne:



Uglavnom, odkako sam čula ovaj vic (ili štojeveć) za dobre i loše muževe ga zovem moj muž s manom.