Prostor koji nam sada služi za mise. |
Na ovoj livadi bi nam trebali sagraditi crkvu, a u pozadini se vidi gdje imamo mise. |
Došli smo pola sata prije mise, da bi prvopričesnici obavili fotografiranje i dok smo čekali da se razred prije fotka i mi smo se malo fotkali ispred župnih prostorija:
S obzirom da nemam dozvolu roditelja da stavljam djecu na internet izabrala sam zajedničku fotku na kojoj se ne vide lica i fotku mog djeteta s njegovom razrednicom, koju ja u ovom trenutku vjerojatno volim puno više nego on, ali se nadam da će s vremenom shvatiti da ono što on sada smatra "gnjavažom" je u stvari veliki trud da on ispuni više od svog potencijala nego što on sam od sebe daje.
Već prije mise su me preplavili osjećaji i u više sam se navrata skoro rasplakala. Napunio je deset godina i sada pristupa prvoj pričesti. Preplavile su me emocije i sjećanja na ono što smo proživjeli s njim do ovog momenta. Strahovi, nadanja, tuge i radosti. Pomislila sam da je dobro što se nisam prijavila da aktivno sudjelujem u misi jer ne bih mogla pročitati čitanje da se ne rasplačem pred svima, a onda kad sam slušala roditelje, baku sam shvatila da nisam jedina kojoj je grlo stegnuto od osjećaja i ima oči pune suza.
I krsni kumovi su došli, bez obzira što su imali nekoliko razloga za izgovoriti se. Jedno veliko srce za njih i hvala što ste uz svoje kumče.
Fešta je bila kod bake koja je većinu toga pripremila i organizirala, a tortu sam ja pekla i ukrasila, ali to je već za drugi post.
Nema komentara:
Objavi komentar