srijeda, 23. svibnja 2012.

Prva pričest

          Ovu nedjelju je osvanulo prekrasno sunčano jutro, što sam ja cijeli tjedan priželjkivala jer je moj mlađi sin imao prvu pričest, jer je misa bila na poluotvorenom jer naša župa još uvijek nema svoje crkve, već samo kapelicu i prostor koji služi za obavljanje misnih slavlja od Uskrsa do jeseni. Taj prostor je natkriven, pod je betoniran i postavljen je oltar, rasvjeta, klupe, sve što je potrebno za obavljanje mise, ali kad je, prije dvije godine, Benedikt imao prvu pričest, zbog vrlo lošeg vremena su župnik, vjeroučitejice i vjerojatno još neki župljani u jedno večer morali sve premjestiti u kapelicu i obavjestiti nas o promjenama.
Prostor koji nam sada služi za mise.


Na ovoj livadi bi nam trebali sagraditi crkvu, a u pozadini se vidi gdje imamo mise.
           
         Došli smo pola sata prije mise, da bi prvopričesnici obavili fotografiranje i dok smo čekali da se razred prije fotka i mi smo se malo fotkali ispred župnih prostorija:


         S obzirom da nemam dozvolu roditelja da stavljam djecu na internet izabrala sam  zajedničku fotku na kojoj se ne vide  lica i fotku mog djeteta s njegovom razrednicom, koju ja u ovom trenutku vjerojatno volim puno više nego on, ali se nadam da će s vremenom shvatiti da ono što on sada smatra "gnjavažom" je u stvari veliki trud da on ispuni više od svog potencijala nego što on sam od sebe daje.   
         Već prije mise su me preplavili osjećaji i u više sam se navrata skoro rasplakala. Napunio je deset godina i sada pristupa prvoj pričesti. Preplavile su me emocije i sjećanja na ono što smo proživjeli s njim do ovog momenta. Strahovi, nadanja, tuge i radosti. Pomislila sam da je dobro što se nisam prijavila da aktivno sudjelujem u misi jer ne bih mogla pročitati čitanje da se ne rasplačem pred svima, a onda kad sam slušala roditelje, baku sam shvatila da nisam jedina kojoj je grlo stegnuto od osjećaja i ima oči pune suza.
       I krsni kumovi su došli, bez obzira što su imali nekoliko razloga za izgovoriti se. Jedno veliko srce za njih i hvala što ste uz svoje kumče.



         Fešta je bila kod bake koja je većinu toga pripremila i organizirala, a tortu sam ja pekla i ukrasila, ali to je već za drugi post.


           

Nema komentara:

Objavi komentar