Planovi, planovi - možda rezultiraju sašitom odjećom

          Tunika koju sam napravila prekjučer je bila za razbijanje leda. Hrpica materijala je spremna. Većina čak i oprana i opeglana prije krojenja, što preporučuje dosta iskusnijih u krojenju i šivanju blogerica. Burde pripremljene.

         Ja sam inače dosta nestrpljiva, kad jednom počnem izradu nečega, i sve što mogu skratiti ili preskočiti, a da opet dobijem prihvatiljive rezultate, preskačem, ali ovaj put sam odlučila da ipak pokušam biti pedantnija i strpljivija, jer volim kad su stvari lijepo izrađene.
         Bež materijal sa svjetloplavim i smeđim prugama u sredini hrpe će biti klasična suknja, koja je već iskrojena. Ostaje mi još dovoljno materijala da od njega napravim nekakav topić, prsluk ili nekavu jaknicu ili bolero  ali nisam našla niti jedan kroj koji bi mi odgovarao.
        Točkasti će biti tunika, kroj je već izvađen jedino planiram napraviti neke izmjene kod izrade da bih ju mogla nositi bez nekakvog topića ispod.
        Za donja dva imam ideju da napravim haljinu kod koje će biti gornji dio prugasti, a donji ovaj jednobojan, ali nisam sigurna da je moja vještina u krojenju i šivanju dorasla tom zadatku. Materijale sam kupila kao restlove za vrlo malo novaca, ali mi ih je svejedno žao upropastiti.
        Gornja dva su za suknju - bijeli će biti podstava jer je krem lagani pa da ne bude prozirno. Imam dvije ideje, vidjet ću kad dođe na red koja će prevladati.
        Smeđi, ispod točkastog će vjerojatno također biti nekakva tunikica/topić, a ova dva koja su na fotografiji posebno još ne znam. Gornjeg je malo, a donji je rastezljiv i ima ga poprilično, ali nisam sigurna da ga ima dovoljno za majicu i suknju.

          Na kraju nešto totalno nevezano za šivanje:

          Ovo je počelo kao eksperiment mog starijeg sina za prirodu i društvo u školi. U tri posudice je stavio na mokru vatu graha i toliko mu je niknulo da je moj suprug većinu presadio u dugačke posude za cvijeće i sada su narasle već prve mahune. I to ispod roleta od bambusa koje nikad ne dižemo zbog golubova koji nam se uporno žele nastaniti na lođi.
          Baš me interesira hoće li ih izrasti dovoljno za jedan ručak.