Suprug i ja smo išli na jedan sprovod. Po svemu taj je događaj trebao biti iskazivanje podrške i poštovanja preživjelima - nama dragim ljudima. Kako to u životu obično bude nikad nije onako kako očekujemo. Emotivno se pretvorilo u sjećanje prvo na moju majku kojoj je za nekoliko dana dvije godine otkako je više nema s nama, a onda i na druge moje drage koje sam izgubila i svi ti gubici su se dogodili u jesen ili je vrijeme bilo jesensko, ako već ne u to godišnje doba.
Za sve njih ovdje stavljam
Nema komentara:
Objavi komentar