srijeda, 9. studenoga 2011.

Milijun komadića (James Frey)

          "  Sam sam. Sam ovdje i sam na svijetu. Sam u srcu i sam u mislima. Sam posvuda, uvijek, otkad se sjećam. Sam u svojoj obitelji, sam sa svojim prijateljima, sam u Sobi punoj Ljudi. sam kad se budim, sam kroz svaki odrvratni dan, sam kad ću se konačno suočiti s mrakom. Sam sam u svojoj stravi. Sam u svojoj stravi.
          Ne želim biti sam. Nikad nisam želio biti sam. Jebeno to mrzim. Mrzim što nemam s kim razgovarati, mrzim štonemam koga nazvati, mrzim što nemam nikoga da me drži za ruku, da me zagrli, da mi kaže da će sve biti u redu. Mrzim što nemam s kim podijeliti svoje nade i snove, mrzim štoviše nemam nade ni snove, mrzim što nemam nikog da mi kaže da izdržim, da ću ih opet naći. Mrzim što kad vrištim, a vrištim iz petnih žila, vrištim u prazninu. Mrzim što nema nikog tko bi čuo da vrištim i što nema nikog da me nauči kako prestati vrištati. ........   Mrzim što ću umrijeti sam. Umrijet ću sam u svojoj stravi.
          .................
          Ako postoji išta što tražim, to je to. Mir. Ako postoji Bog ili nešto Više, za mene je to. Ako postoji nešto što će me održati na životu to je mir. Nema ljutnje nema gnjeva nema Bijesa. Nema želje nema potrebe nema žudnja. Nema mržnje nema srama nema žaljenja. Nema tuge nema žalosti nema depresije. Nema straha. Nimalo straha. Netko tko živi bez strana ne može biti slomljen. Onaj tko živi u strahu slomljen je prije nego je počeo živjeti. "


         Čitam ovu knjigu dugo. Već mjesecima uzimam, čitam, prestajem, nastavljam....
         To nije meni blisko. Nisam ovisnik o drogi, alkololu.
         A onda pronađem osjećaje koji su mi itekako poznati. Doduše povremeno i ne u tom intenzitetu, ali ih prepoznajem u sebi.
         Pitam se.....
        

Nema komentara:

Objavi komentar