Planovi, planovi - možda rezultiraju sašitom odjećom

          Tunika koju sam napravila prekjučer je bila za razbijanje leda. Hrpica materijala je spremna. Većina čak i oprana i opeglana prije krojenja, što preporučuje dosta iskusnijih u krojenju i šivanju blogerica. Burde pripremljene.

         Ja sam inače dosta nestrpljiva, kad jednom počnem izradu nečega, i sve što mogu skratiti ili preskočiti, a da opet dobijem prihvatiljive rezultate, preskačem, ali ovaj put sam odlučila da ipak pokušam biti pedantnija i strpljivija, jer volim kad su stvari lijepo izrađene.
         Bež materijal sa svjetloplavim i smeđim prugama u sredini hrpe će biti klasična suknja, koja je već iskrojena. Ostaje mi još dovoljno materijala da od njega napravim nekakav topić, prsluk ili nekavu jaknicu ili bolero  ali nisam našla niti jedan kroj koji bi mi odgovarao.
        Točkasti će biti tunika, kroj je već izvađen jedino planiram napraviti neke izmjene kod izrade da bih ju mogla nositi bez nekakvog topića ispod.
        Za donja dva imam ideju da napravim haljinu kod koje će biti gornji dio prugasti, a donji ovaj jednobojan, ali nisam sigurna da je moja vještina u krojenju i šivanju dorasla tom zadatku. Materijale sam kupila kao restlove za vrlo malo novaca, ali mi ih je svejedno žao upropastiti.
        Gornja dva su za suknju - bijeli će biti podstava jer je krem lagani pa da ne bude prozirno. Imam dvije ideje, vidjet ću kad dođe na red koja će prevladati.
        Smeđi, ispod točkastog će vjerojatno također biti nekakva tunikica/topić, a ova dva koja su na fotografiji posebno još ne znam. Gornjeg je malo, a donji je rastezljiv i ima ga poprilično, ali nisam sigurna da ga ima dovoljno za majicu i suknju.

          Na kraju nešto totalno nevezano za šivanje:

          Ovo je počelo kao eksperiment mog starijeg sina za prirodu i društvo u školi. U tri posudice je stavio na mokru vatu graha i toliko mu je niknulo da je moj suprug većinu presadio u dugačke posude za cvijeće i sada su narasle već prve mahune. I to ispod roleta od bambusa koje nikad ne dižemo zbog golubova koji nam se uporno žele nastaniti na lođi.
          Baš me interesira hoće li ih izrasti dovoljno za jedan ručak.

Ljetna tunika

Konačno šivanje! jeeeeeee
Ovaj put će kućanski poslovi malo pričekati.

Navukla sam se na praćenje hrpetine blogova, većina ih je vezano za šivanje koje me interesira još od djevojačkog doba, ali sam ga (osim na mahove) zapustila. Na dosta blogova sam vidjela sličnu verziju tunike/ljetne bluzice, a onda sam naišla na ovaj tutorial green-baby-tunic-top koji stvarno dobro opisuje izradu kroja i šivanje tunike i odluka je pala: ovo moram napraviti.
I, ponosno predstavljam:

Delia je kod izrade tunike za svoju curicu odustala od zaobljenog rukava, što sam ja kod svoje ostavila, da mi pokrije malo više ruke i ona je spomenula da je problematično sašiti šav ispod ruke, pa sam izradila te šavove svaki za sebe prije nego sam spajala prednji s zadnjim dijelom tunike.
Tako mi je bilo jednostavnije sašiti, a mislim da je rezultat sasvim zadovoljavajući jer bih vjerojatno na njen način dobila faldice gdje ih stvarno ne treba.
 Evo tog detalja:

Tunika je izrađena u jednom danu i stvano ju nije bilo teško iskrojiti i sašiti. Zadovoljna sam kako izgleda, ali mislim da neću (bar sebi) napraviti drugu takvu. Tražim dalje kroj za koji ću reći "Vau, ovo kao da je za mene rađeno!"
S ovom tunikom sam se uključila u Link Party:
 

lepinja sa vrhnjem

U našoj obitelji je moj suprug "meštar od dizanih tijesta" ali anngelpie je na svom blogu jučer objavila recept za   lepinju sa vrhnjem , a fotografije kojima ga je popratila jednostavno zovu da ga se isproba. Ja sam doma na odmoru, klinaca nema, suprug radi, kruha doma ni malo, brašna i kvasca uvijek pod obavezno mora biti i gdje ćeš bolju priliku?

Evo, isprobano. Recept je stvarno super. Ja sam radila sa vlascem (suhim) i domaćom dimljenom slaninom, te krupnom morskom soli. Nisam stavljala papar niti išta drugo i moram reći da je stvarno ukusno.

Višnje i ribizli u dašku divljine = domaća marmelada

         Ja inače nisam od osoba koje će nakuhavati zimnicu, ali prošle godine je suprug išao pomagati prijatelju u berbi grožđa i donio uz pretjeranu količinu grožđa za naše potrebe i vrećicu vinogradarskih bresaka. Naravno da je i naše djetinjstvo prošlo u nebrojenom ponavljanju raznih pravila među kojima je bilo i ono "Šteta baciti...." pa smo se uhvatili pečenja marmelade.
         U mojoj kući kruh i marmelada baš i nije jelo koje je često na stolu, ali na moje iznenađenje, malo ovako, a malo onako, marmelada se potrošila i za tortu koju sam pekla mlađem sinu za prvu pričest sam morala kupiti teglicu.
          Bratova supruga je, u jednom razgovoru, spomenula kako ove godine neće raditi marmelade jer joj je ostalo od prošle, a kako oni imaju nešto voćnjaka i vinograda u okolici Bjelovara ja sam se ponudila da potrošim višak voća, na što su mi odgovorili "Dobro, ali si ga dođi sama pobrati. Mi idemo u petak na produženi vikend, pokupite klince i dođite s nama."

berem ribizle

U "divljini"

 

Suprug na višnji

Detalj susjedovog voćnjaka

Prozor u "divljini"

         Mi nismo ostali cijeli vikend, nego samo u petak. Ja, koja sebe smatram ful djetetom grada, sam ostala iznenađena koliko me je taj jedan dan napunio energijom i opustio, a dečki, koji su očekivali da će dan proći samo u berbi voća, su bili oduševljeni kad ih je ujak učio pucati iz luka i strijele.

Meta, "strateški" smještena između dva prozora, od kojih, na sreću, ovaj put ni jedan nije stradao.

          U subotu je moja sestra došla po dečke i odvela ih kod sebe u Karlovac, a mi smo se bacili na čišćenje voća. Odlučila sam se da ne radim miješanu marmeladu od ribizla i višanja, nego svako pečem za sebe. Držala sam se uputa na Džemfixu, jedino sam dodala više šećera, jer su ipak i višnje i ribizli dosta kiselo voće.

 

         Ako je džem s komadićima voća, a marmelada skroz usitnjeno voće što je onda pekmez? Po Hrvatskom jezičnom portalu: " tur. ← perz. begmāz" turcizam.

Jarun - Adria Air Race

Ovo je  post o, sada već pretprošloj suboti koju smo proveli na Jarunu jer smo dobili karte za Adria Air Race, a namjeravala sam ga napisati još prošli tjedan, ali zahvaljujući digitalnom fotiću napravili smo preko 750 fotki koje je trebalo prebaciti na komp.
Drugi problem je izabrati između svih tih fotografija nekoliko.
I u međuvremenu se pojavio treći, a to je da nikako ne mogu urediti fotke. Nešto me opako zeza.


Nismo došli na početak utrka, ali bili smo dovoljno dugo da vidimo interesantnih letačkih figura ili kakosetovećzove, a da nam ne postane dosadno jer baš nismo toliki znalci i zaljubljenici da bismo mogli cijeli dan gledati u nebo.
Naravno, da nismo propustili ni fotkanje s bajkerima u pozadini

Evo par fotki. Naravno da se vidi samo trag aviona, a za bolje bi nam trebao objektiv i fotić malo bolji od ovoga kojeg mi imamo.

Malo nas kako iskrećemo vratove.

Nakon trke, malo smo se zadržali u parku:

i produžili u još jednu šetnju okolo jezera



Ovako se da šetati. I ja bih brata koji me nosi u šetnji.