Labuđe jezero

         Ovogodišnje ljeto provodimo u Zagrebu, pa smo odlučili malo češće otići na Jarunsko jezero ili po domaće "Zagrebačko more". Naravno, nema onaj "slani" miris kao more, ali mislim da ga mnogi neopravdano podcjenjuju. Bila sam na prljavijim plažama, s prljavijom vodom na Jadranu nego što je naše "Zagrebačko".
         Plaža je čista, ima plavu zastavu, znači da je i voda zadovoljavajuće kvalitete, wc-i, tuševi. Na svakom koraku kafić, štand s sladoledom, kiosk s ledenim jogurtom i svašta nešto. Jedino me čudi da ne peku čevape, kebab i sl. na svakom koraku. Mi smo se opskrbili sendvičima od doma,  pa nam to ni nije bilo pretjerano važno.
         Interesantno je što, zajedno s kupačima, mirno plivaju i labudovi ne obazirući se na dječju ciku i pljuskanje.

         Ni moji dečki se nisu previše obazirali na labudove. Jedno što je bilo bitno je da što duže ostanu u vodi i da se iskupaju.

           Plivali su i potapali jedan drugoga ne gledajući labuda nedaleko od njih, kao što ni labud njih nije gledao.

          Čak smo vidjeli jednu kornjaču u vodi, ali dok je suprug izvadio fotić ona je zaronila ju pa nismo uspjeli niti jednom fotografirati, ali kasnije je jedan labud došao blizu nas pa sam iskoristila da ga snimim.

Link party-ji na kojima sudjelujem: